| 

Javna rasprava o Nacrtu Preporuka

BiH, 18.03.2016.




Javna rasprava  o Preporukama za bolje razumijevanje između medija i tužilaštava u cilju zaštite vladavine zakona i pravne sigurnosti


Udruženje pozitivne vrijednosti u okviru projekta " Čitaj,gledaj,reaguj" organizuje online  javnu raspravu o Nacrtu  Preporuka za bolje razumijevanje između medija i tužilaštava u cilju zaštite vladavine zakona i pravne sigurnosti.

Javna rasprava započela je 18.03.2016. , a otvorena je do 8. aprila 2016.godine.

Ove Preporuke imaju za cilj da, u kontekstu razvoja i unapređenja vladavine zakona i sigurnosti svakog stanovnika BiH, ukažu na  potrebu da tužilaštva provjere medijske sadržaje koji ukazuju na nezakonite radnje pojedinaca ili grupa iz političkog života i institucija vlasti u  BiH.  One nemaju namjeru da na bilo koji način ograničavaju rad tužilaštava ili vrše pritisak, već da pomognu djelovanja i tužilaca i  novinara  u kontekstu mogućnosti i obaveza koje nalažu i  sami zakoni koji regulišu njihov rad.

Preporuke isključivo služe da i novinari i tužioci što uspješnije obave svoj posao u interesu istine i opšte sigurnosti svakog stanovnika BiH.

Pozivamo sve zainteresirane, prvenstveno tužioce i novinare, da tekst  Nacrta Preporuka preuzmu ovdje - Preuzmite i da sugestije i primjedbe šalju na mail adresu pozitivne@vrijednosti.com, kako bismo ih zajednički utvrdili i učinili što jasnijim, te načinili konačan tekst.
 
 

 NACRT

Preporuke za bolje razumijevanje između medija i tužilaštava u cilju zaštite vladavine zakona i pravne sigurnosti

 
Mediji već dugi niz godina ukazuju na afere, zloupotrebu položaja, korupciju i ostale nezakonite radnje pojedinaca ili grupe iz političkog života  i institucija vlasti u Bosni i Hercegovini, no izostaju rekacije tužilaštva.

Tokom realizacije našeg projekta "Čitaj,gledaj, reaguj " razgovarali smo sa novinarima, tužiteljima, advokatima, političarima, predstavnicima nevladinog sektora, građanima. Jedan od naših sagovornika rekao je da "u puno slučajeva mediji pružaju izvanredan materijal  i da su tužilaštva spremna da to procesuiraju i da su kadrovski ekipirana za to - to bi bili skoro gotovi predmeti ".  I dok su novinari jedinstveni u ocjeni da njihov rad,  ako je profesionalan i cjelovit, može biti dobar osnov za tužioce, tužioci su podijeljeni i jedni kažu da je njima za pokretanje istrage dovoljno da do njih dopre glas, a drugi pak kažu da  ne mogu reagovati na medijske sadržaje jer mediji mogu da pišu šta hoće i o kome hoće. 

Rezultati ankete koju je provelo udruženje Pozitivne vrijednosti pokazali su da 31 posto građana u BiH  vjeruju medijima, a  tužiocima 14,5 posto. Ovakvi rezultati, odnosno nepovjerenje građana u pravosudni sistem, ali i novinare, posljedica je nedostatka reakcija tužilaštva, odnosno nedostatka epiloga slučajeva o kojima mediji govore i ukazuju dugi  niz godina. Također, 80,5 posto građana smatra da tužioci trebaju provjeravati činjenice na osnovu medijskih sadržaja koji ukazuju na  nezakonitosti.
Podsjećanja radi, najveće svjetske afere otkrili su upravo novinari.

Otkrivanje skandala  Votergejt (Watergate ) koji je doveo do ostavke američkog predsjednika Ričarda Niksona (Richarda Nixona) otkrili su reporteri Vašington posta (Washington Posta) koji su objavili slučaj i za izvještavanje dobili Pulicerovu nagradu. Ovaj skandal se ujedno  karakteriše kao najveći skandal 20. vijeka.

Početkom prošle godine  Izvještaj Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) otkrio je da su u britanskom bankarskom gigantu HSBC-u tajne račune imali kriminalci poznati u više zemalja, korumpirani poslovni lideri, političari i javne ličnosti. U tajnim dokumentima navodi se da su zaposleni u ovoj banci bili svjesni namjere klijenata da novac sakriju od vlasti. ICIJ je istragu sproveo u saradnji sa američkim Centrom za javni integritet, francuskim listom La Monde, britanskim BBC-jem i Guardianom, njemačkim listom Suddeutsche Zeitung i još 45 medijskih organizacija, odnosno mrežu reportera iz više od 65 država. Švicarsko tužiteljstvo odmah je pokrenulo istragu. Usto, iz tužiteljstva su rekli kako su istragu potaknula "nedavna otkrića u javnosti". Istraga je pokrenuta sedam dana nakon objave ovih medijskih sadržaja.

Naša ideja je bila da kroz projekat "Čitaj,gledaj ,reaguj" ukažemo na značaj provjere navoda u medijskim sadržajima i  na štetu koju prouzrokuju konstantne inforamacije o korupciji i zloupotrebama koje ne dobiju epilog u pravosuđu. Naime, mediji u BiH pišu o aferama, ali ne pišu o epilogu jer ga nema. Problem leži u nedostatku  reakcija tužilaštva na pisanje medija I tako doalzimo do činjenice da opšta atmosfera nepovjerenja u sudsku vlast  i nesigurnosti kod bh-građana jeste posljedica između ostalog i malog  broj procesuiranja korupcije, nezakonitih radnji, oduzimanja nezakonito stečene imovine, zloupotreba položaja... Najveća odgovornost za ovakvu percepciju građana  nije na građanima,  ni na medijima, već na  rezultatima rada pravosuđa.

Nacrt preporuka koje su pred vama je nastao na bazi dosadašnjih aktivnosti Udruženja na projektu "Čitaj,gledaj, reaguj", a to su razgovori i sastanci sa novinarima, tužiocima, aktivistima, intervjui i ankete sa stanovnicima BiH.  One imaju za cilj da, u kontekstu razvoja i unapređenja vladavine zakona i sigurnosti svakog stanovnika BiH, ukažu na  potrebu provjere medijskih sadržaja koji ukazuju na nezakonite radnje.  One nemaju namjeru da na bilo koji način ograničavaju rad tužilaštava ili vrše pritisak, već da pomognu djelovanja i tužilaca i  novinara  u kontekstu mogućnosti i obaveza koje nalažu i  sami zakoni koji regulišu njihov rad.
Naime, interes javnosti je da dobije tačne informacije, ali i da uživa pravnu sigurnost i vladavinu zakona.

Sloboda štampe je neophodna demokratskom društvu. Sve vlade bi, u skladu sa Evropskom  poveljom o slobodi štampe, morale proklamovati, štititi i poštovati raznovrsnost medija u svim njihovim oblicima, kao i njihove političke, kulturne i društvene misije.
Isto tako, pravosudni organi u BiH  su dužni da reaguju na informacije koje ukazuju na nezakonite radnje bilo koga, a pogotovo političara ili grupa iz institucija vlasti, da provjere navode i daju mišljenje, odnosno obezbijede sudski epilog i na taj način javnost zaštite od zloupotreba, špekulacija i manipulacije i javnim ovlastima i pravima i slobodom medija.

I tužioci i novinari u Bosni i Hercegovini su dužni da u svom radu slijede i poštuju profesionalne i etičke principe, odnosno  kodekse  novinarske i tužilačke etike. Preporuke koje slijede i na kojima ćemo, nadamo se, zajedno raditi kako bi smo ih učinili što jasnijim, služe samo tome da i novinari i tužioci što uspješnije obave svoj posao  u interesu istine i opšte sigurnosti svakog stanovnika BiH.

    PREPORUKE ZA TUŽIOCE

Preporuka 1.

» Da u skladu sa profesionalnom etikom i zakonom, a prvenstveno Zakonom o krivičnom postupku prate i provjeravaju  navode medija o nezakonitim radnjama poput zloupotreba, korupcije, kriminala pojedinca  ili grupa iz političkog i javnog života, te u skladu sa njima  izvrše provjere i utvrde da li ima osnova za pokretanje istrage i da o tome obavijeste javnost. Na taj način će dati epilog navodima iz medijskim sadržajima i sebe zaštititi od optužbi za nerad ili rad u službi određenih politika, a i javnost od neistinitih medijskih izvještavanja.
 

- Tužioci moraju stalno imati na umu da u medijima postoje vrlo profesionlani i kvalitetni istraživački tekstovi i da novinari imaju svoje metode rada i prikupljanja informacija, ali i profesionalni kodeks koji ih obavezuje da štite osnovne principe profesije. Uz malo truda tužioci će lako prepoznati profesionalan novinarski rad: u dati sadržaj su uključene sve strane u priči, postoje sagovornici sa imenom i prezimenom, izjave  pojedinaca, fotografije, kopije i faksimili dokumenata  ili citati iz njih… takvi medijski sadržaji bi trebali biti dovoljni tužiocima da provjere te navode.

- U javnom prostoru ne bi trebalo postavljati pitanje treba li ili ne provjeravati navode iz  medijskih sadržaja koji ukazuju na nezakonitosti jer je to zakonska obaveza, odnosno  dužnost tužioca da provjeri informacije i utvrdi ima li razloga za dalje postupanje. U tom kontekstu svi bi morali biti jednaki pred zakonom i ne bi smjelo biti selektivnog pristupa.
- Ukoliko određeni medijski sadržaji o nezakonitim radnjama i kriminalu nisu istiniti, a tužilaštva to ne provjere – javnost trajno ostaje u zabludi, a onaj ko je u medijskom sadržaju označen kao neko ko čini nezakonite radnje trajno ostaje obilježen kao kriminalac. No ukoliko su medijski sadržaji tačni, a tužilaštva to ne provjere i onaj ko provodi nezakonite radnje ostane nesankcionisan – ostaje trajna šteta po pravnu sigurnost sistema, vladavinu zakona i povjerenje u institucije koje su dužne da provode zakone i  grade pravnu sigurnbsot svakog stanovnika BiH ponaosob. (Opravdanja da tužilaštva nemaju kapacitete da prate medije ili provode istražne radnje provjere medijskih navoda ne smiju biti prihvatljiva jer je šteta od nečinjena podjednako velika kao i šteta od činjenja pogrešnih djela.)  

Preporuka 2.

» Tužilaštva bi trebala biti otvorenija prema javnosti i medijima, barem u onoj mjeri u kojoj  ne ugrožavaju provođenje istražnih i ostalih procesa jer  javnost na taj način ima uvid u to da rade i šta rade. Ova povećana otvorenost se može postići kroz povremene press-konferencije,  redovnu  komunikaciju sa medijima, redovna saopštenja za javnost i korištenjem drugih  komunikacijskih mogućnosti kao što su društvene mreža, portal i slično, ali sve to na bazi interaktivnosti i dvosmjerne komunikacije. Treba voditi računa da jednosmjerna komunikacija nije dovoljna jer ostavlja proctor za nedorečenost, nerazumjevanje i samim tim slanje pogrešnih poruka javnosti.
 
 
Dok god javnost nema potpunu informaciju o tome šta i kako radi bilo koji javni organ koji troši javni novac i obnaša bilo kakvu funkciju u interesu javnosti, ostaje prostor za sumnju i nepovjerenje, te špekulacije informacijama. Istovremeno i Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH jasno kaže da ne postoje informacije koje su a priori tajne, bez obzira na šta se odnose, nego jasno definiše načine provođenja testa javnog ineteresa kojim se određuje da li je u interesu javnosti da se neka informacija ne objavi. Sve ovo je razlog da tužilaštva u BiH budu otvorenija prema medijima i javnosti u cjelini i da daju više informacija o tome šta rade. Dobar primjer je recimo sa početka februara 2016. godine kada je Tužilaštvo BiH objavilo da vrši provjeru medijskih navoda o mogućim nezakonitim radnjama jednog visokog političkog dužnosnika pri kupovine stana u inostranstvu.

Redovnim provjerama medijskih navoda tužilaštva  umanjuju se mogućnosti senzacionalističkih pristupa od strane pojedinih medija, manipuranja informacijama, pa samim tim i manipuliranje javnosti i gradi povjerenje građana u pravosudni sistem.
Postojeći kapaciteti za komunikaciju mogu biti bolje iskorišteni: na portale treba staviti svu postojeću dokumentaciju koja ne može ugroziti istragu: saopštenja, odluke, kopije dokumenata, zapisnike… Jednom riječju - sve što se nakon provođenja testa javnog interesa iz Zakona o slobodi pristupa informacijama pokaže kao interes javnosti
 

Komentar:

Uvažavajući specifičnosti pravosudnog sistema, pa samim tim i tužilaštava i njihovog posla i ovlasti, nemoguće je oteti se utisku da se prečesto kriju iza izgovora da u cilju istrage ne mogu biti otvoreniji prema javnosti i medijima. U budućnosti na ovu temu treba otvoriti debate između tužilaštava i pravosuđa na jednoj strani i civilnog društva i medija na drugoj.


  PREPORUKE ZA NOVINARE

Preporuka 1.

Novinari u svom radu, pogotovo na temama koje se odnose na korupciju, kriminal, zloupotrebu položaja i druge nezakonite radnje, osim što odgovore na pet osnovnih pitanja (ko, šta, gdje , kada, kako ili zašto), moraju uključiti drugu stranu, stalno tražiti nove i međusobno nepovezane izvore kako bi prikupili relevantne činjenice, obezbjedili sagovornike, fotografije, izvještaje odgovarajućih organa i institucija i slično. Uz to je važno nastaviti pratiti razvoj događaja ili problema o kom su jednom izvještavali, tražiti nove činjenice, detalje, sagovornike…
 

- Novinari ne smiju prenositi sadržaje drugih medija bez provjere istinitosti i bez navođenja izvora jer u tom slučaju su odgovorni za tuđi loše urađen posao i zbog tuđe greške gube povjerenje svojim konzumenata.
- Dužni su objaviti demanti ili izvinjenje ili ispravku na objavljene sadržaje – na taj način pokazuju da nisu bili zlonamjerni, bahati i namjerno neprofesionalni.  Na taj način doprinose i zaštiti ljudska prava, dostojanstvo i slobodi ličnosti, pokazuju da uvažavaju pluralizam ideja i mišljenja, pridonositi jačanju pravne države i kao demokratski dio javnosti sudjeluju u kontroli nad činjenjem nezakonitosti.

- Novinar je dužan u svom uradku jasno razdvojiti fakte i mišljenja i suzdržati se od vlastitih komentara u vijestima, temama, izvještajima, analizama, izbjegavati etiketiranje, izricanje vlastitih ocjena ili osuda i presuda.
 

Preporuka 2.

Novinar je dužan adekvatno i s pažnjom  se pripremiti za zadatak  kako bi mogao odgovoriti svim izazovima koje on stavi pred njega.
U obradu tema i problema vezanih za nezakonite radnje ne treba ulaziti  bez dovoljno znanja, između ostalog i o pravnoj terminologiji, o tome šta je krivično djelo, ko je nadležan za otkrivanje i gonjenje,  ko za procesuiranje i slično.
Poželjno je kod ovakvih tema ne ostati na vijesti kao novinarskoj formi  jer je ona po svom karakteru kratka, brza i štura, pa samim tim nedovoljna za obradu problema koji stoji iza nezakonite radnje.
 
- Novinari moraju poznavati osnovnu pravnu terminologiju kako svog konzumenti ne bi doveli u zabludu proglašavajući recimo osumnjičenog optuženim ili slično.

- Novinaru u svakodnevnom radu može imaju dilemu da li je nešto nemoralno ili nezakonito ili kriminalno, ali takvih dilema neće biti ili će biti mnogo manje kada novinar dobro poznaje zakone ili ima dovoljan broj stručnih sagovornika. Naime, zakon jasno  propisuje obilježja krivičnog djela i ako imamo, recimo, problem s plaćanjem poreza i znamo zakon - nema dileme da li je neko utajio porez i oštetio državu ili je samo zakasnio da plati porez što je nemar i nemoralno.

- Novinari trebaju imati na umu da niko nije kriv dok se pravosnažnom presudom to ne dokaže i trebaju imati na umu da je sud taj koji presuđuje, a njihovposao je da traže informacije, sagovornike i uvijek nove uglove sagledavanja određenog problema.

- U vrijeme krize u svim sferama života, pa tako i unovinarstvu, često se događa da redakcije rade na minimumu ljudskih kapaciteta i njedan se  novinar često bavi temamam iz svih sfera života. No preporuka je da se osjetljivim i složenim temama kao što je kriminal i drugi oblici nezakonitih radnji  rade novinari sa više znanja i iskustva.
 

Komentar:

Moguće je naravno da medij vodi i neki konstruisani i montirani proces ili kreira aferu s ciljem ličnih obračuna, političkih ili poslovnih, ali to nije profesionalno i etično ponašanje i novinari moraju znati da takav način rada ugrožava njihov profesionalni intergritet i čast, te da ih izlaže nepovjerenju onih kojima se obraća štoje dugoročno veoma štetno za profesiju i svakog pojedinog profesionalca.
 

Bootstrap Slider

Pratite nas

Naše brošure

Kontakt

  • +387 33 20 40 60
  • pozitivne@vrijednosti.com
  • La benevolencije 6
  • +387 33 20 40 60
  • 9:00- 16:00