| 

Zamjena teza i proizvodnja blečaka

AUTOR: UDRUŽENJE POZITIVNE VRIJEDNOSTI

Ako tužilaštva ne provjeravaju tvrdnje i navode medija i civilnog sektora o mogućim nezakonitostima koje dolaze od političara ili institucija, političari mogu do mile volje mijenjati teze i optuživati nekog drugog ili samo one koji govore o nepravilnostima, a stanovništvo BiH ostaje „blećak" i to zloupotrijebljen!

Evo primjera koji potvrđuju navedeno: mediji i aktivisti pišu o tome da je (sasvim slučajno izabran primjer) predsjednik HDZ BiH (i aktuelni član Predsjedništva BiH) Dragan Čović napravio kuću vrijednu 5 miliona KM i za potrebe oblikovanja dvorišta skrenuo tok rijeke Radobolje, a iz HDZ BiH povodom tih navoda saopšte da je to „atak na hrvatski narod u BiH" dok sam Čović kaže da su on i njegov otac uvijek bili bogati i, još, da mu je majka teško oboljela zbog medijskih izvještavanja o tome?

A tužilaštva šute

Slično tome: kada je krajem marta Transparency International zatražio uvid u ugovor o kupoprodaji robne kuće Boska u Banjaluci, policija je počela da traga za nestalim ugovorom, ali nije otvorila istragu o mogućim nezakonitim radnjama u tom kupoprodajnom procesu zbog kojih je ugovor možda i nestao.

Kada je, opet, Transparensy zatražio završni izvještaj privremene uprave u Bobar banci o stanju prije nego je tamo ušao stečajni upravnik (mediji su izvještavali da je iz te banke nestalo 10 miliona KM, da su dodjeljivani sumnjivi krediti i da je u toj banci ostao blokiran novac nekih opština i javnih preduzeća), iz Agencije za bankarstvo je rečeno da izvještaj ne mogu dobiti, a javnosti je poručeno da su stanovnici BiH koji su novac povjerili toj banci trebali sami da je provjeravaju.

 


Ili, još jedan primjer: kada policija uhapsi nekog pojedinca sa imenom i prezimenom zbog optužbi za počinjenje ratnih zločina, političari iz naroda iz kog je uhapšenik obavezno tvrde da je to hapšenje „upereno protiv cijelog naroda" s ciljem da se cijeli narod satanizira ili učini genocidnim.

Slična „komunikacija" se ponavlja i često kada mediji i aktivisti prozovu nekog pojedinca za sporno bogaćenje ili sumnjive radnje ili neku instituciju za nezakonitost: objavljene sumnje su napad na narod, atak na stranku i diskreditacija institucije i pojedinca! Dakle osumnjičeni zamijene teze i umjesto da objasne i dokažu da nisu krivi, oni onog ko ukazuje na nezakonito ponašanje konkretnog pojedinca sa imenom i prezimenom optužuju da radi protiv neke, više ili manje, konkretne grupe, pa se čak moglo reći i da tu grupu huška protiv onog koji ukazuje na nepravilnosti.

A ako tužilaštva sumnje i navode ne provjere i ne kažu javno šta su našli ili nisu našli i ako postoje mediji naklonjeni „osumnjičenom" političaru ili instituciji, oni će nastaviti da optužuju one koji na njih ukazuju prstom, a narod (ili članstvo stranke) ostaje blećak – u neznanju i zbunjen jer ne zna kome da vjeruje; uplašen jer ga neko, kao, napada i nesvjestan da je zloupotrebljen kao odbrambeni štit pojedincu koji se bogati ili na drugi način zloupotrebljava položaj i dato povjerenje. I nes(a)vjestan jer kako drugačije objasniti da na izborima opet bira upravo one koji su ih uzeli kao štit?

E da, ima još jedan model ponašanja: traženje izvora te informacije

Dobar i svjež primjer je s početka marta kada su mediji objavili iskaz bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje u BiH Kemala Čauševića. Podsjećanja radi, Čaušević je bio uhapšen i pritvoren pod sumnjom da je omogućio nezakonite radnje kojima je BiH oštećena za skoro dvije milijarde KM, a on lično je stekao veći broj nekretnina u centru Sarajeva čija je vrijednost u ogromnom neskladu s njegovi primanjima i materijalnim mogućnostima. U spornom iskazu Čaušević je prozvao nekoliko istaknutih političara, tužilaca (Sulejman Tihić, Milorad Dodik, Dragan Čović, Nikola Špirić, Amir Zukić, Adil osmanović, Sadik Ahmetović, Hajrudin Lagumdžija, Miro Džakula, tužiteljica Dragica Glušac...) i objasnio kakva je njihova uloga u određenim nezakonitim radnjama vezanim za poslovanje Uprave.

U brojnim komentarima na ovaj iskaz najglasnija su bila dva: „to što je Čaušević rekao tek treba dokazati jer on je osumnjičen i nastoji za sobom povući što više ljudi da njegova krivnja izgleda manje" i „kako je to dospjelo u medije" (pogotovo zato što se izkaz u medijima pojavio na kraju jedne neuspješne faze pregovora o uspostavi izvršne vlasti u BiH i FBiH).

Špekulacije su bile brojne: dokumenta se domogao Bakir Izetbegović; Čaušević je u cijelu priču Čovićevo ime upleo pod prijetnjama; kome je bliska agencija Patria koja je prva objavila izvještaj ili samo njegov dio; da li je tekst iskaza ukraden u provali u kancelariju Čauševićevog advokata Asima Crnalića za koju Crnalić tvrdi da ne izgleda kao djelo amatera; da je Čauševićev život ugrožen nakon objave iskaza; da je Tužilaštvo BiH odlučilo predmet Čaušević podijeliti na tri... No nakon ove bruke pitanja samo je Crnalić rekao da će od Tužilaštva BiH zatražiti informaciju da li je po Čauševićevom iskazu otvorena istraga protiv nekog od onih koje on pominje. Ništa više! Tužilaštvo BiH se nije oglasilo ni jednom riječju, čak ni da će provjeriti kako je iskaz dospio u javnost.

A dok god tužilaštvo, bilo koje, ne izađe u javnost sa nalazima nakon provjere Čauševićevih tvrdnji, biće krivi mediji koji su, ni krivi ni dužni, samo radili svoj posao i objavili iskaz koji otvara sumnji da su mnogi krivi.

 


Dok god tužilaštva ne provjere sve tvrdnje i navode, političari mogu do mile volje mijenjati teze i optuživati druge, a narod ostaje blećak i to zloupotrijebljen i u neznanju.


Bootstrap Slider

Pratite nas

Naše brošure

Kontakt

  • +387 33 20 40 60
  • pozitivne@vrijednosti.com
  • La benevolencije 6
  • +387 33 20 40 60
  • 9:00- 16:00