| 

Tužioci i zakoni

Autor: Udruženje Pozitivne vrijednosti

Mali karavan „Pozitivnih vrijednosti“ polako, ali sigurno krstari kroz Bosnu i Hercegovinu, obilazi tužilaštva i predstavlja projekat „Čitaj-gledaj-reaguj“ i  -  verbalne podrške ne manjka


Tako je barem za sada, prije nego su materijali koje prikupimo počeli ići prema tužilaštvima. 
Doduše, tužioci se žale da ih je malo, da ima previše posla, da nema novca, da su vještaci skupi, da dio osoblja u tužilaštvima nema određena prava  iz radnog zakonodavstva poput regresa, da je u manjim mjestima posebno teško raditi jer svako svakog poznaje i slično... 


Ako, pak, nakon tih susreta  govorimo o tužiocima i medijima, što je fokus projekta „Čitaj, gledaj, reaguj“, ima različitih opažanja. Ono što je možda najzanimljivije i najvažnije za naše aktivnosti jeste da jedan broj tužilaca razumije da je novinarski uredak osnov za izražavanje sumnje. U jednom tužilaštvu su čak rekli da i sami uzimaju novinarske radove i raspoređuju ih tužiocima zaduženim za vrstu djela opisanog u datom novinarskom tekstu.


U Brčkom, primjerice, tvrde da policija svake godine barem jedan slučaj otvori na osnovu izvještavanja medija. No u nekim drugim tužilaštvima pak rezolutno  kažu da nigdje u Zakonu o krivičnom postupku u BiH nema medija kao izvora dokaznog materijala ili sumnje, te tvrde  da bi prije tužilaca, u slučaju sumnje da je počinjeno neko krivično djelo, trebala reagovati policija. (Neki od onih s kojima smo se sreli aktivnosti „Pozitivnih vrijednosti“ čak dovode u vezu sa prijeratnim tužiocem zaduženim za sadržaj medija – to je onaj što je pratio medije da vidi da nije neko napisao nešto protiv sistema :-) ). 


Iako ovo različito čitanje istog Zakona možda zabrinjava, ono nije ništa novo. Naime, ima jedan tužilac, odavno je u penziji, koji je govorio da je „zakon kao otvorena knjiga - svako ga može tumačiti kako mu odgovara i u skladu sa argumentima kojima raspolaže“, a ima opet jedan advokat koji kaže da „svaki put pred ulazak u sudnicu pogleda zakon i da prema potrebi svaki zarez može tumačiti različito, od slučaja do slučaja“.


Glavni tužilac Zekerija Mujkanović-Distrikt Brčko

ALI, EVO, SAMO DA SE PODSJETIMO


 Zakon o krivičnom postupku u BiH, osim što kaže da se „svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja“,  u članu 216., u stavu Naredba o sprovođenju istrage  kaže da „tužitelj naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo“.Isti zakon u poglavlju Prava i dužnosti tužioca, u članu 35. kaže da „tužitelj ima pravo i dužan je da (između ostalog) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza“. 

 DSC 0297Tužilaštvo tuzlanskog kantona: U razgovoru sa zamjenicom glavnog tužioca Mirzetom Begić i Admirom Arnautović, odnosi s javnošću

 
Nažalost, ovo „osnov sumnje“  samo neki od  tužioca tumače kao  „bilo kakav glas o počinjenoj nezakonitosti“.
Ali uz ovo različito tumačenje ima još jedno: neki od tužilaca vjeruju da samo posebno obučeni ili čak certificirani novinari mogu pratiti suđenja. Oni koji se ne slaže ili ne podržavaju ovaj stav razumiju da nemaju pravo da ograniče „javnost“ na odabrane novinare, ali i da u medijskim redakcijama ima sve manje ljudi, da je nemoguće ograničiti da samo jedan broj novinara prati rad pravosuđa jer šta kada „certificirani“ novinar nije na poslu i tako dalje i tako dalje.
DSC 0279Mahmut Švraka, glavni tužilac Republičkog tužilaštva RS
S druge strane, nesporno je da svaki novinarski uredak koji govori o nezakonitostima nije profesionalan ili uvjerljiv. Neki je već na prvi pogled pamflet ili pokušaj diskreditacije neke osobe, zloupotreba profesije i javnog prostora kojim novinar raspolaže, dovođenje javnosti u zabludu... ali ima radova koji sigurno stoje na četiri noge: sadrže izjave, dokumenta, snimke, citate ... E takav rad mora biti uzet u razmatranje u tužilaštvima.
No, čak i tužioci koji su dobronamjerni prema medijima, uočavaju da novinari ne vladaju pravnim terminima i određenim kategorijama iz ove oblasti, da prvenstveno brkaju termine osumnjičen, optužen i osuđen.
Naime, Zakona o krivičnom postupku u BiH, u poglavlju Osnovni pojmovi u članu 20.,  donosi, između ostalog, i ove definicije:
“Osumnjičeni” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila   krivično djelo, 
SAM 0724Zamjenik glavnog Kantonalnog tužioca Dragan Popović i Edina Jaganjac,odnosi s javnošću
“Optuženi” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena, “Osuđeni” je osoba za koju je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo
“Istraga” obuhvata aktivnosti poduzete od strane Tužitelja ili ovlaštene službene osobe u skladu sa zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,  “Osnovana sumnja” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i tako dalje i tako dalje.

Ovo je tek da podsjetimo.
U svakom slučaju,optimizam ulijeva činjenica da barem u nekim tužilaštvima pažljivo konzumiraju medije i ne odbacuju njihove sadržaje. I da se na kraju slažu oko toga da i jednim i drugim treba edukacija: sudijama i tužiocima kako da se ponašaju prema medijima,kako da se otvore s ciljem, između ostalog, zaštite vlastite profesije i promocije svog rada, a novinarima o nekim strogo pravnim stvarima. A,da ...važno je i to da su tužioci spremni da uče kako da razlikuju profesionalno novinarstvo od senzacionalizma, a ne da sve odbacuju kao neprofesionalni senzacionalizam.
orasje 5Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona, Luka Dabić,glavni tužitelj 

Bootstrap Slider

Pratite nas

Naše brošure

Kontakt

  • +387 33 20 40 60
  • pozitivne@vrijednosti.com
  • La benevolencije 6
  • +387 33 20 40 60
  • 9:00- 16:00