Vildana Selimbegović , Oslobođenje 31.8.2015.
Kantonalni sud u Sarajevu prošle je sedmice odlučio da nema više razloga za pritvor Edina i Amara Arslanagića, Šefika Handžića i Hasana Šepe. Još je ranije isti Sud pustio, pa pritvorio i opet pustio Aidu Selvić, dok su Jasmin Šepo, Samir Telibčirević i Izet Arslanagić slobodni od otvaranja istrage. Bojan Kebe, također dio ove družine, nikada nije ni uhapšen, za njim je u međuvremenu raspisana međunarodna tjeralica. Sarajevsko Kantonalno tužiteljstvo - sjećamo se - stislo je zube i odvažilo se da stavi soli na rep jednoj od uistinu dobro organiziranih udruga na ovim našim prostorima: malu, odabranu ekipu, na čelu sa vjerovatno najbogatijim penzionerom u BiH kome će tužiteljski dvojac Sead Kreštalica i Sanin Bogunić pokušati dokazati da je bio alfa i omega ove kriminalne skupine, sumnjiči da su kao uposlenici firmi Bosnalijek d.d. Sarajevo, Brštanica d.o.o. Sarajevo i Carpe Diem Sarajevo deset godina istrajava li u krivičnim djelima: organizirani kriminal, porezna utaja, krivotvorenje službene isprave i sklapanje štetnih ugovora, te tako protuzakonitim pribavljanjem imovinske koristi oštetili kompaniju Bosnalijek za više desetina miliona KM.
Ovako pobrojano, to i ne zvuči tako strašno: čudna mi čuda u zemlji u kojoj su organizirani kriminal i korupcija životni stil odabranih! Pa zar nije upravo Amar Arslanagić, samo koju godinu ranije, hvaljen i slavljen kao modna ikona domaćeg jet seta?
Sjećamo se njegovog Louis Vuitton assesoara, ljubavi spram brzih porschea koje je sakupljao k'o djeca sličice Zmajeva pred Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Brazilu, sjećamo se, naravno, i veleljepnih vila Arslanagića što u Sarajevu, što u SAD-u, sjeća mo se, uostalom, i kako je taj veliki mag i otac porodice Edin Arslanagić zaustavio ambiciju američkog Alvogena da kupi dionice Bosnalijeka: priča dovoljno nevjerovatna da bi bila primjenjiva samo u našim odomaćenim krugovima odvijala se u kancelariji tadašnjeg lidera SDA Sulejmana Tihića kojem je Alvogenov direktor - pojačan tadašnjim visokim dužnosnikom Ambasade SAD-a u Sarajevu - skrušeno pokušao objasniti da Alvogen naprosto nema zakonskih mogućnosti da ispuni želje Arslanagića i na njihov račun uplati tri miliona eura?! Alvogen je tada Arslanagić optuživao kako je mala kompanija.
U međuvremenu je mali Alvogen prodat za dvije milijarde dolara, a veliki Arslanagići nastavili da ganjaju milijarde vlastite imovine: tužitelji su, samo prije koji dan, na ročištu za produženje pritvora skrenuli pažnju na neažurnost Kantonalnog suda u Sarajevu kojem je, iako je dobio uredan zahtjev za blokiranje računa, trebalo dovoljno vremena da ga prihvati da je naš jetseter Amar uspio s jednog od njih podići 220.000 maraka. Tim je novcem platio onu godinu zatvora na koju je osuđen, jer slučaj Bosnalijek je bivša glavna kantonalna tužiteljica čuvala rasparčan.
Dalida Burzić, ona hrabra žena koja jednako vjeruje da tužiteljski posao nije rezerviran za dilere, ubice i kradljivce vreće drva, već da su procesi razotkrivanja kriminala i korupcije također sastavni, da ne kažem i najvažniji dio ovog posla, javno je rekla da će predmete oko Bosnalijeka objediniti. Glavna kantonalna tužiteljica ima i rezultate: akcija Buyer pokazala je da je Tužiteljstvo KS-a spremno da se uhvati u koštac s rak-ranom ovog društva, politički podobnim kriminalom.
Jer Arslanagići ne bi postali sinonim za bogaćenje na račun kompanije koja je još uvijek i u vlasništvu države, tj. Federacije, da nisu imali obezbijeđeno zaleđe SDA. No, koliko je to mukotrpan i težak posao, vjerovatno najslikovitije ilustrira upravo ovaj posljednji skandal u Kantonalnom sudu: onoga časa kada je tužitelj skrenuo pažnju Sudu na sporost u blokiranju računa osumnjičenima, javila se sudinica Adisa Zahiragić. Da objasni da Sud nije servis!
Dan kasnije ispostavit će se da Sud ipak jeste servis, Arslanagićima: gospođa Zahiragić je sa svoje dvije koleginice kumovala njihovom puštanju iz pritvora. Zanimljivo je recimo - da je sudinica Zahiragić rijedak primjer konstante u Vijećima koja se bave ovim slučajem, a još je zanimljivije da su joj u puštanju Arslanagića iz pritvora pomogle koleginice kojima je prioritetna djelatnost parnično pravo. Nećemo trača, ali pola sarajevskih advokata i dvije trećine sudija tvrde kako je sudinica Zahiragić navodno konkurirala za predsjednicu Kantonalnog suda u Sarajevu i angažman oko oslobađanja Arslanagića bi joj trebao bi ti ubrojan u važan politički, da ne kažem SDA poen podrške u ovoj bici!
Vidjet ćemo kako će nezavisno pravosuđe pod partijskim pokroviteljstvom reagirati, no već sad je jasno da je oslobađanje Arslanagića šamar Tužiteljstvu i poruka javnos ti: nema tog dokaza koji tužitelji mogu ponuditi da Aida Selvić i Hasan Šepo instruira ju svjedoke a da ih Kantonalni sud nije u stanju odbaciti! Tužitelji ovih dana dokazuju da je Sud - oslobađajući ih - napravio proceduralne greške, portali su još uvijek puni fotki sretne porodice i prijatelja Arslanagića po izlasku iz zatvora, a ironija ili neki evropski standard su krivci što je baš istog dana, kada su naše adise odlučile da je Arslanagićima puno tri mjeseca pritvora, zagrebački sud ostavio Ivu Sanadera u Remetincu. Premijer susjedne države, jedan od najzaslužnijih za Hrvatsku u EU, pao je na tom putu kao žrtva politički podobnog kriminala: slučaj se vuče duže od tri godine i kako god završio, neuporediv je sa našim Buyerom, jer ako ćemo pravo, oni satovi i slike koje je Sanader hajrovao, pa čak i svih 200 miliona kuna za koje ga tereti hrvatsko pravosuđe mačji su kašalj za naše politički podobne kriminalce. Sanadera optužuju da je kao premijer oštetio cijelu Hrvatsku za 50 miliona maraka, a naše Buyerov -ce sumnjiče da su za više para uspjeli oštetiti jednu kompaniju!
I kad smo već kod susjedne Hrvatske, da se pozabavimo i aferom mlijeko, koja se čini posve drugom pričom, a zapravo je sastavni dio kriminalne hobotnice koja čuva Bosnu i Hercegovinu okovanu na dnu EU ljestvice. Mlijeko i sir su prije koji dan krenuli ka granici Lijepe Hrvatske: u tom su času političari Zapadnog Balkana listom bili u Beču. I dok se predsjedatelj Predsjedništva BiH, zadrti Europejac Dragan Čović slikao sa europskim zvaničnicima, novinari su zvali ministra ekonomske trgovine Mirka Šarovića: je li istina da je upra vo Hrvatska blokirala izvoz BiH u Europsku uniju? Ministar Šarović, taj okorjeli esdeesovac i ubjedljivo najučinkovitiji državni dužnosnik, samo je mogao potvrditi da su mlijeko i sir stopirani.
Nije europski kazati ko te blokira, objasnio je Šarović, no novinari (a i ministrica Ve sna Pusić) utvrdili su - ipak je Hrvatska odlučila da kazni bh. mljekare i odgodi naš izvoz u EU! Vesna Pusić je Šaroviću objasnila da su nas susjedi dosta gurali, svako treba da se bori za sebe. Šarović obećava da će BiH ovu bitku dobiti, no pra vo je pitanje kada ćemo prihvatiti savjet hrvatske ministrice pa se početi boriti za sebe? I to po hrvatskom EU receptu: jedan od načina je da se uhvatimo ukoštac sa svojim kriminalcima! Možemo li uopće zamisliti koliko bismo bogatiji bili - koliko bi penzije bile veće, bolnice i škole opremljenije da imamo manje politički podobnih kriminalaca i da milijarde koje oni protuzakonito pribavljaju za vlastitu korist odlaze u državne kase? Za tu bitku nam trebaju političa ri puno sličniji zadrtom esdeesovcu Šaroviću nego oni koji se deklarativno bore i za BiH i za EU, treba nam politički ambijent koji će trijebiti podobne sudije i tužitelje na svim nivoima, ali i građani koji će znati i umjeti da uzvrate istom mjerom: proizvoda iz Hrvatske u BiH je k'o pljeve, pa kad se već europska Hrvatska sveti našim mljekarima, mi se ne trebamo svetiti njenim todorićima, dovoljno je da ih ignorišemo. I da se konačno okrenemo svo jim domaćim proizvodi ma. Jer od njih i živimo.