| 

Afera HSBC U BiH i dalje svi šute!

Autor:Pozitivne vrijednosti

Kao bomba je odjeknula vijest da je švajcarski odjeljak britanske banke HSBC pomagao svojim bogatim klijentima da izbjegnu plaćanje miliona dolara poreza. Zaslužni za ovo otkriće su - novinari i sada, na osnovu njihovog rada, poreznici i policija u pojedinim zemljama počinju da rade na ovom slučaju.

Prema medijskim izvještajima HSBC je svojim bogatim klijentima izdavala novčanice kojima je nemoguće ući u trag, savjetovala ih kako da zaobiđu porezne vlasti, prodavala im financijske šeme kojima su izbjegavali plaćanje evropskih poreza i pomagali im u prikrivanju neprijavljenih „crnih" računa. Uz to se ova banka, nakon objave imena spornih klijenata, suočava i s optužbama da su otvarali račune kriminalcima i korumpiranim poduzetnicima, te sarađivali sa trgovcima oružjem i crnim dijamantima.

Istraživačko novinarstvo

Ove informacije prvi je objavio britanski Guardian pozivajući se na „podatke o tajnim računima koji su procurili u javnost", a kasnije je pojašnjeno da su na ovom slučaju ili istrazi zajednički radili novinari Guardiana, Le Monda, BBC-ja, Panorame i više od 50 medijskih kuća diljem svijeta, odnosno Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara.

Podaci do kojih su došli mediji odnose se na razdoblje od 2005. do 2007., a vezani su za više od 30.000 računa na kojima se nalazilo oko 120 milijardi dolara, 100.000 pojedinaca i pravnih osoba iz više od 200 zemalja.

Afera se, kako pišu evropski mediji, rasplela ili zaplela na osnovu dokumenata koje je 2007. godine iz banke u Ženevi ukrao bivši zaposlenik banke Hervé Falciani  koji je, kao zviždač, te spiskove ustupio francuskim vlastima - popis oko 3.000 ljudi koji su utajili porez u toj zemlji.

Britanska carinska i porezna služba (HMRC) dobila je te podatke 2010. godine, te je identificirala 1.100 ljudi koji nisu platili porez. Banka je sada suočena s kaznenim istragama u SAD-u, Francuskoj, Belgiji i Argentini, a u Velikoj Britaniji je u nedjelju u medijima objavila izvinjenje svim klijentima.

No situacija u Velikoj Britaniji je složena iz još jednog razaloga:  Stephen Green koji je u vrijeme na koje se odnose medijska izvještavanja u ovoj aferi bio u najužem rukovodstvu HSBC-a je 2010 godine,   osam mjeseci nakon što su dokumenti HSBC banke došli do britanske porezne službe, ušao u britansku Vladu kao  ministar za trgovinu (2011 - 2013. godine). Green za sada nije govorio o svojoj ulozi u događanjima u banci na koje se odnosi medijski izvještaji, ali je u subotu 14. februara, prema pisanju Reuters-a, podnio ostavku na mjesto predsjednika Lobija za financijske usluge TheCityUK .

Novinari brži od pravosuđa

Slična situacija, da su novinari brži od pravosuđa opisana je u filmu „Život Davida Galea". Podsjećanja radi, u tom filmu politički nepodoban profesor David Gale, nepoželjan na Univerzitetu jer je imao aferu sa studenticom, je osuđen na smrt za ubistvo prijateljice. On je osuđen jer je ona nađena mrtva, sa lisicama na rukama, najlon kesom na glavi i samoljepljivom trakom na ustima, a obdukcija je utvrdila da je ona prije smrti vodila ljubav sa Galeom. Čekajući izvršnje smrtne kazne Gale ne angažuje advokata ili detektiva već mladu novinarku da utvrdi istinu.

Ona to i uradi: nalazi čovjeka koji je krio video-kasetu na kojoj je tajna smrti Galeove prijateljice- ona je kao dugogodišnji aktivista protiv smrtne kazne, svjesna da joj se zbog bolesti bliži kraj života, a želeći da sudskim vlastima pokaže kako je moguće da na osnovu privida, ubjeđenja i nedostataka dokaza donesu pogrešnu odluku i ugroze nečiji život, izvršila samoubistvo i taj čin snimila na video-kasetu.

Ona na tom snimku sama sebi lijepi traku na usta, stavlja najlon-kesu na glavu i zalijepi si je oko vrata samoljepljivom trakom, potom si stavlja lisice na ruke i liježe na pod gdje umire od gušenja. (Novinarka će do kraja filma, a nakon Galeovog pogubljenja, dobiti i kasetu na kojoj je snimak na kom se jasno vidi da Gale snima ovo samoubistvo, ali to nije bitno za cijelu priču.)

Ova, prema nekim ocjenama, trećerazredna priča pokazuje da su novinari u svojim istragama temeljitiji od pravosuđa iako je pravosuđe ono koje skida glave. Sličan primjer je i triologija Stiega Larssona „Milenijum" koja je svojevrsni spomenik istraživačkom novinarstvu.

I dok u zemljama okruženja najavljuju da su na osnovu pisanja štampe pokrenuli provjere navoda o svojim građanima, u BiH i dalje svi šute iako se na tom spisku nalazi devet računa povezanih sa državljanima BiH na kojima je ukupno oko 4,3 miliona dolara . Prvi račun od ovih devet otvoren je 1990. godine, a posljednji 2003. godine. Istini za volju, olakšavajuća okolnost za BiH je ta da je od svih zemalja regije ona sa najmanjim brojem računa i sa najmanjim ukupnim iznosom na njima.

No valja biti pošten, pa priznati da način rada novinara i tužilaca, koliko god sličan – traganje za svjedocima/sagovornicima i dokazima/dokumentacijom – nije isti: dok tužilac svog svjedoka sprema za unakrsno ispitivanje, novinari imaju sagovornike koji za medije govore sa manje koncentracije, odgovornosti i kompetencija, pa kasnije tvrde da su njihove riječi istrgnute iz konteksta, pogrešno prenesene i slično.

No zbog toga novinari imaju svoje osnovno profesionalno pravilo: ne vjeruj ni majci kada ti kaže da te voli ako to ne provjeriš na tri međusobno nepovezana izvora nezavisna od nje. Samo ovo upućuje na to da profesionalnim novinarima treba vjerovati, pa čak i pravosuđe i da čak ni u BiH ne treba ignorisati njihov rad.


Bootstrap Slider

Pratite nas

Naše brošure

Kontakt

  • +387 33 20 40 60
  • pozitivne@vrijednosti.com
  • La benevolencije 6
  • +387 33 20 40 60
  • 9:00- 16:00